KOLUMNA: “O antifašizmu i domovini”

Zajedno sa antifašistima/kinjama grada Zadra položili smo vijenac u znak sjećanja na sve poginule u borbi protiv fašizma.
Borili /e su se za slobodu, ravnopravnost, toleranciju, različitost. Borili/e su se za vrijednosti koje su u svijetu dobrih namjera najviše vrijednosti – one koje su zapisane i u Ustavu RH. Vrijednosti kojih se danas odriču ili ih u najmanju ruku relativiziraju.
U borbi protiv fašizma poginuli/e su oni/e najhrabriji/e i oni nemoćni.

Poginuo je Vlado Bagat čije je ime nosila tvornica koja je zapošljavala preko 1000 radnika i radnica našega grada…Pali su partizani na Sutjesci i Neretvi, a 90- ih godina i nestali iz memorije našega grada.
Postoji li danas tvornica, obrt, d.d. koje nosi ime branitelja ili braniteljice Domovinskog rata?
Naš gradonačelnik i njegovi istomišljenici ne žele položiti vijenac poginulim antifašistima ispod zvijezde petokrake jer da je ona simbol totalitarizma.Pod tom zvijezdom ljudi su se suprotstavili ubijanju iz mržnje.
A ubijani su Židovi, Romi, Srbi, Hrvati– svi koji nisu htjeli biti dio paklene mašine.
Antifašizam moramo braniti jednako kao i prava koja nam oduzimaju ili planiraju oduzeti. Najprije su bili partizani, pa seksualne manjine, pa žene. Danas opet žene i nacionalne manjine i tako u krug.
Antifašizam je u našem društvu i državi na poziciji obrane dok su u napadu obiteljaši, hodači, molitelji, neki svećenici, političari i predsjednica.
Danas, 2018.godine u RH još uvijek žive ljudi koji mrze.. Mrze pripadnike/ce LGBT zajednice, nacionalne manjine… Ne vole rastavljene žene, o usvojenoj djeci raspravljaju, samohrane majke su pod povećalom, parovi koji nisu u braku a vode ljubav su sumnjivi, kućni ljubimci u krevetu svojih vlasnika su izraz bolesti. Mrze sve ono što nisu oni i da je moguće skrojili bi sistem u kojem postoji samo jedna istina – njihova.
Jer Istina o Istanbulskoj je samo jedna i njihova. Jednako kao i njihova „ istina “ o nacionalnim manjinama koje su sveli na građane drugog reda. Žene su sveli na demografski stroj, seksualne manjine na bolesnike ( neke i izlječive ), antifašiste na problem koji se mora riješiti, civilne udruge će prestati financirati, a kazališne predstave proglašavaju političkim aktivizmom koji treba zabraniti.
Bliži se i rok za donošenje Zakona o reproduktivnim pravima…Najmanje što možemo učiniti je „ izići iz ormara “ i suprostaviti se ideji da žena ne smije odlučivati o vlastitom tijelu. O tijelu koje se za potrebe rata siluje, ozljeđuje, kojim se trguje, a za vrijeme mira i eksploatira.
Tako misle da je naše tijelo uvijek i nečije drugo. Uloge su to koje su nam namijenili patrijarhat, Crkva i kapitalizam.
Korak po korak…Brzo to ide…Onaj sljedeći na redu neće niti znati što mu se dogodilo.
Ipak vjerujem da u mojoj domovini žive ljudi koji žele biti slobodni i ravnopravni, hrabri ljudi koji će se boriti za humanije društvo.
Sretan nam Dan antifašizma i Dan državnosti !